Subotica, naš ponos severa Bačke, ulazi u novo stoleće sa neviđenim zamahom. Od kako je železnica povezala grad sa velikim centrima Monarhije, poput Budapest i Vienna, trgovina i zanatstvo doživeli su pravi procvat.
Esnafi (zanatlijska udruženja) drže ekonomiju grada čvrsto u svojim rukama. Pekari, mesari, krojači i vinari svakodnevno snabdevaju stanovništvo, dok se na pijacama može čuti mešavina jezika – srpski, mađarski, nemački.
U kućama se još uvek poštuje tradicija – hleb se mesi ručno, supa kuva satima, a porodica se okuplja oko stola kao najvažnijeg mesta u domu.
Dolazak železnice je omogućio uvoz novih namirnica, doneo nove recepte i povezao Suboticu sa Evropom. Grad više nije izolovan – postaje deo velikog sveta.
„Ako želiš da upoznaš grad – idi u kafanu.“
Tako kažu stari Subotičani. Svaka kafana u gradu pokušava da liči na otmene salone Beča. U njima se po prvi put pojavljuju stolovi sa stolnjacima, porcelanske šolje i fina posluženja.
U kafanama se dogovaraju poslovi, čitaju novine, igraju karte, raspravlja o politici i svakako spaja ljude. Poznati pisac Dezső Kosztolányi često je opisivao duh ovih mesta – dim cigareta, zvuke razgovora i miris sveže kafe.
Lajos Vermes bio je više od sportiste – bio je simbol snage, discipline i modernog načina života. Na Paliću je organizovao čuvene sportske igre, preteču olimpijade. Njegov način ishrane bio je drugačiji od većine – fokusiran na snagu i energiju.
Šta je Vermes jeo?
Sastojci:
Priprema nekad: Meso se peklo na jakoj vatri, često na otvorenom ili u tiganju od livenog gvožđa.
Kako danas:
Sastojci: krompir, mleko, puter, so
Priprema: Skuvati krompir, izgnječiti, dodati mleko i puter.
kupus ili zelena salata · sirće · ulje · so
Ferenc Raichle bio je poznat ne samo po svojim građevinama, već i po ljubavi prema kafanskom životu. Na balovima su se služila jela poput pečene guske, kolača sa makom i vina iz lokalnih vinograda.
Sastojci: guska, so, mast, jabuke (opciono)
Priprema: Peći nekoliko sati dok koža ne postane hrskava.
Danas: dodaju se začini (ruzmarin, beli luk), peče se u rerni uz krompir.
Dolazio je u Vojvodinu da istražuje narodnu muziku. Često je bio gost u kućama gde su ga služili domaćim jelima – supama, testom i mesom.
Umetnik čiji je stil bio inspirisan evropskim trendovima – baš kao i gastronomija tog vremena.
Čorbe i variva: pasulj, kupus, krompir.
Sastojci: pasulj, luk, paprika, mast
Priprema: Kuva se dugo, često u zemljanom loncu.
Danas: dodaje se suvo meso, kuva se brže.
U vremenu kada Subotica ubrzano raste, pored kafana i zanata pojavljuju se prve moderne fabrike. Među njima posebno mesto zauzima Pionir – simbol slatke industrije.
Na samom početku, proizvodnja slatkiša nije bila industrijska. Male porodične radionice pravile su bombone, karamele i čokoladne table (ručno). Vlasnici su često bili trgovci koji su učili zanat iz Vienna ili Budapest.
Pionir je postao poznat po čokoladama punjenim kremom, keksima prelivenim čokoladom, bombonama i karameli. Ovi proizvodi postaju deo svakodnevice, ali i luksuza.
Početkom 20. veka, čokolada je bila skupa, uvozna i rezervisana za bogatije slojeve. Služila se na balovima, uz kafu i kao poklon.
Približna verzija kako su se prve čokolade pravile u kućnim uslovima.
Sastojci: 100 g kakao praha, 150 g šećera, 100 ml mleka, 100 g putera
Priprema (nekad): Mleko i šećer se zagrevaju, dodaje se kakao, meša se dok se ne zgusne, na kraju puter. Sipa se u kalupe i hladi.
Kako danas (21. vek): može se dodati lešnik, badem, suvo voće; koristi se kalup za čokoladu; hladi se u frižideru.
Dodatni sastojci: 50 g lešnika. Lešnici su se često koristili jer su bili dostupni u regionu.
U subotičkim kafanama, čokolada se često služila uz kafu, kolače i likere – znak prestiža i modernog načina života.
PORODIČNE PRIČE I TRAGIČNA SUDBINA — Mnoge porodice koje su započele proizvodnju slatkiša doživele su tešku sudbinu tokom 20. veka, posebno u vreme Drugog svetskog rata. Ipak, njihov rad i recepti ostali su zapamćeni.